MODUL 4

Dramske metode

Koje metode koristiti s mladima s manje mogućnosti i kako?

Kazališne metode u radu s mladima s manje mogućnosti (YPWFO) trebale bi veći naglasak stavljati na sudjelovanje, kreativnost i emocionalnu sigurnost, a ne na umjetničku izvedbu. Cilj je uspostaviti sigurno okruženje u kojem se ljudi mogu povezivati jedni s drugima, istraživati i izražavati na načine koji su im smisleni i relevantni.

Mladi s manje mogućnosti (YPWFO) mogu se suočavati s preprekama povezanima s društvenim ili kulturnim podrijetlom, obrazovanjem, jezikom ili različitim sposobnostima. Poticanjem suradnje, razumijevanja i neverbalne komunikacije kazalište pomaže u prevladavanju tih prepreka. Kroz zajedničko pripovijedanje i stvaralaštvo osobe mogu bolje upoznati vlastite sposobnosti, izgraditi povjerenje i ojačati svoje samopouzdanje.

Prema Nicholson, H. (2005) u djelu Applied Drama: The Gift of Theatre, primijenjena drama ukazuje na to da praktična primjena kazališta osobama daje mogućnost aktivnog sudjelovanja u vlastitom razvoju. Potiče ih se na promišljanje, isprobavanje novih pristupa i zajedničko stvaranje značenja. Za mlade s manje mogućnosti (YPWFO) ovaj je participativni aspekt osobito snažan jer jača osjećaj ravnopravnosti i pripadnosti unutar skupine.

Stvaranje emocionalne sigurnosti

Kako bi kazališni rad s mladima s manje mogućnosti (YPWFO) bio učinkovit, emocionalna sigurnost od ključne je važnosti. Ona podrazumijeva stvaranje okruženja u kojem se ljudi osjećaju dovoljno sigurno da se izraze, preuzmu kreativne rizike i istražuju različite uloge bez straha od kritike ili ismijavanja. [15]

Za stvaranje takvog sigurnog prostora potrebno je:

  • Zajednički dogovorena pravila grupe (poput poštovanja svih glasova, povjerljivosti, prava na odbijanje sudjelovanja u pojedinoj aktivnosti i izostanka osuđivanja) koja se oblikuju suradnički na početku procesa.
  • Uvodne vježbe i aktivnosti upoznavanja koje su primjerene skupini te omogućuju osobama da se osjećaju opušteno u odnosu prema vlastitom glasu, tijelu i ostalim osobama.
  • Jasna i nedvosmislena pravila i smjernice koje potiču međusobno poštovanje i razumijevanje.
  • Podržavajuće okruženje koje potiče preuzimanje inovativnih i kreativnih rizika.
  • Voditelje/ice procesa koji izgradnju kulture povjerenja potiču vlastitim primjerom ranjivosti (primjerice, kada voditelj/ica podijeli da osjeća tremu, govori o vlastitoj pogrešci, prizna da još uvijek uči ili prvi sudjeluje u pomalo neugodnoj vježbi).

Kada se pažljivo njeguje, kazalište pruža sigurno, prihvaćajuće i poticajno okruženje u kojem osobe različite dobi i sposobnosti mogu istraživati vlastite osjećaje i razvijati veće samopouzdanje. [16]

Primijenjeno kazalište

Primijenjeno kazalište krovni je pojam koji obuhvaća različite prakse koje koriste kazalište u društvene, obrazovne ili terapijske svrhe, pritom uvažavajući činjenicu da i tradicionalno kazalište može imati obrazovnu ulogu, poticati promišljanje i razvijati empatiju. Ono se usmjerava na korištenje dramskih i izvedbenih tehnika za bavljenje društvenim pitanjima, pri čemu se aktivnosti odvijaju u netradicionalnim prostorima poput škola, centara zajednice i javnih prostora.

Umjesto stvaranja umjetnički dorađenih predstava, primijenjeno kazalište često povezuje educirane voditelje/ice procesa s neprofesionalnim sudionicima/ama kako bi se potaknula rasprava i istražile moguće strategije za suočavanje s određenim izazovima. [17]

Kazalište u obrazovanju (TIE)

Kazalište u obrazovanju (Theatre in Education – TIE), koje je nastalo u Velikoj Britaniji 1965. godine, koristi kazalište posebno u obrazovne svrhe. TIE se najčešće sastoji od profesionalnih glumaca-edukatorica koji/e izvode interaktivne predstave usmjerene na djecu i mlade za školsku publiku, pri čemu aktivnosti traju između 30 i 60 minuta te su prilagođene određenim dobnim skupinama. [18]

Predstave se često bave temama iz kurikuluma, moralnim dilemama ili suvremenim društvenim pitanjima te uključuju sudjelovanje publike kroz igranje uloga, rasprave i radionice. TIE stavlja snažan naglasak na povezivanje izvedbe s jasno definiranim obrazovnim ciljevima.

Procesna drama

Procesna drama pristup je poučavanju i učenju u kojem voditelj/ica procesa i učenici/e izmjenjuju uloge. Procesna drama, koju su ponajviše razvili Dorothy Heathcote, Gavin Bolton i Cecily O’Neill, koristi improviziranu i neskriptiranu igru za istraživanje pitanja, situacija ili ideja. [19]

U ovom pristupu nema vanjske publike, a cilj nije stvaranje završne, dorađene izvedbe. Umjesto toga, osobe zajednički stvaraju imaginarno okruženje u kojem analiziraju izazove i istražuju različite perspektive. Kako bi se oblikovala učinkovita iskustva učenja, voditelj/ica procesa upravlja razinom napetosti i dubinom istraživanja, istodobno usmjeravajući dramski proces. [20]

Kazalište potlačenih (TO)

Kazalište potlačenih (Theatre of the Oppressed – TO) Augusta Boala koristi kazalište kao alat za poticanje društvenih i političkih promjena. U TO-u publika preuzima ulogu „gledatelja-sudionice“ (spect-actors), istražujući, prikazujući, analizirajući i mijenjajući stvarnost u kojoj živi.

Ključne tehnike uključuju Forum kazalište, u kojem publika predlaže i izvodi moguća rješenja problema; Kazalište slika, koje stvara i transformira prikaze situacija potlačenosti; te Nevidljivo kazalište, koje se izvodi u javnim prostorima kako bi potaknulo reakcije i otvorilo raspravu. Prema pristupu Kazališta potlačenih, kazalište služi kao praksa društvene promjene i poticanja djelovanja u stvarnom svijetu.

Iako je svaka strategija jedinstvena, svima su zajedničke sljedeće značajke:

  • Potiču kreativnost i samoizražavanje.
  • Stavljaju naglasak na proces, a ne na konačni rezultat.
  • Snažno ističu važnost suradnje i aktivnog sudjelovanja.
  • Potiču introspekciju i kritičko mišljenje.
  • Smjernice su dovoljno fleksibilne kako bi se prilagodile različitim situacijama i potrebama osoba.

Smjernice za korištenje kazališta u radu s mladima s manje mogućnosti (YPWFO)

  • Započnite s jednostavnim aktivnostima koje postupno povećavaju samopouzdanje osoba.
  • Umjesto unaprijed napisanih predstava koristite pripovijedanje, improvizaciju i igre.
  • Omogućite osobama da daju prijedloge i utječu na tijek aktivnosti.
  • Radite s temama poput zajednice, prijateljstva, poštovanja i uključivosti koje su povezane s iskustvima osoba.
  • Nakon aktivnosti osigurajte vrijeme za razgovor i promišljanje.
  • Poštujte pravo osoba da promatraju umjesto da aktivno sudjeluju, kao i njihove osobne granice.
  • Uz govorni jezik koristite i neverbalne oblike izražavanja (zvuk, pokret i geste).
  • Izgrađujte povjerenje unutar skupine kroz dosljedno vođenje procesa i poticanje međusobnih interakcija.

Kada se koristi promišljeno i pažljivo, kazalište može stvoriti okruženje za učenje koje povezuje razumijevanje i maštu. Ono pomaže osobama da dožive poštovanje, empatiju i suradnju kao stvarna životna iskustva, a ne samo kao apstraktne vrijednosti.

References:
[15] The Drama Teacher. (2024). Social Emotional Learning in Drama. Retrieved from https://thedramateacher.com/social-emotional-learning-in-drama/
[16] Educational Theatre Association. (2024). Drama in Education: The Impact of Theatre on Student Success. Retrieved from https://schooltheatre.org/drama-in-education-the-impact-of-theatre-on-student-success/
[17] Humanities LibreTexts. (2023). Applied Theatre. Retrieved from https://human.libretexts.org/Bookshelves/Theater_and_Film/Theatre_Appreciation_(Pipino)/03:_The_Culture_of_Theatre/3.03:_Applied_Theatre
[18] We Are Gibber. (2020). What is Theatre in Education and How It Supports Education. Retrieved from https://www.wearegibber.com/blog/what-is-theatre-in-education/
[19] Kennedy Center. Process Drama: Taking a Walk in Someone Else’s Shoes. Retrieved from https://www.kennedy-center.org/education/resources-for-educators/classroom-resources/articles-and-how-tos/articles/educators/theater/process-drama-taking-a-walk-in-someone-elses-shoes/
[20] PETAA. Defining Process Drama. Retrieved from https://petaa.edu.au/litportal/litportal/Resources-for-Curriculum/Curriculum-Literacies/The-Arts-Drama/defining_process_drama.aspx

Theatre activities

Kontakt

Iuliana Adriana PAVEL (voditeljica projekta)

iuliana.pavel@a4action.ro
A4ACTION – Kulturni dom Antim Ivireanu, Aleea Islaz, Ghermănești, Snagov, okrug Ilfov, Rumunjska, 077170


Sufinancirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili ANPCDEFP-a. Ni Europska unija ni ANPCDEFP ne mogu se smatrati odgovornima za njih.


Projekt provode sljedeće organizacije: A4ACTION (Rumunjska) – koordinator, Udruga Delta (Hrvatska), InterAktion (Austrija), Asociación Espacio Rojo (Španjolska) i GAIA Museum Outsider Art (Danska).

Privacy Preference Center