MODUL 4
Dramske metode
Koje metode koristiti s mladima s manje mogućnosti i kako?
Kazališne metode u radu s mladima s manje mogućnosti (YPWFO) trebale bi veći naglasak stavljati na sudjelovanje, kreativnost i emocionalnu sigurnost, a ne na umjetničku izvedbu. Cilj je uspostaviti sigurno okruženje u kojem se ljudi mogu povezivati jedni s drugima, istraživati i izražavati na načine koji su im smisleni i relevantni.
Mladi s manje mogućnosti (YPWFO) mogu se suočavati s preprekama povezanima s društvenim ili kulturnim podrijetlom, obrazovanjem, jezikom ili različitim sposobnostima. Poticanjem suradnje, razumijevanja i neverbalne komunikacije kazalište pomaže u prevladavanju tih prepreka. Kroz zajedničko pripovijedanje i stvaralaštvo osobe mogu bolje upoznati vlastite sposobnosti, izgraditi povjerenje i ojačati svoje samopouzdanje.
Prema Nicholson, H. (2005) u djelu Applied Drama: The Gift of Theatre, primijenjena drama ukazuje na to da praktična primjena kazališta osobama daje mogućnost aktivnog sudjelovanja u vlastitom razvoju. Potiče ih se na promišljanje, isprobavanje novih pristupa i zajedničko stvaranje značenja. Za mlade s manje mogućnosti (YPWFO) ovaj je participativni aspekt osobito snažan jer jača osjećaj ravnopravnosti i pripadnosti unutar skupine.
Stvaranje emocionalne sigurnosti
Kako bi kazališni rad s mladima s manje mogućnosti (YPWFO) bio učinkovit, emocionalna sigurnost od ključne je važnosti. Ona podrazumijeva stvaranje okruženja u kojem se ljudi osjećaju dovoljno sigurno da se izraze, preuzmu kreativne rizike i istražuju različite uloge bez straha od kritike ili ismijavanja. [15]
Za stvaranje takvog sigurnog prostora potrebno je:
- Zajednički dogovorena pravila grupe (poput poštovanja svih glasova, povjerljivosti, prava na odbijanje sudjelovanja u pojedinoj aktivnosti i izostanka osuđivanja) koja se oblikuju suradnički na početku procesa.
- Uvodne vježbe i aktivnosti upoznavanja koje su primjerene skupini te omogućuju osobama da se osjećaju opušteno u odnosu prema vlastitom glasu, tijelu i ostalim osobama.
- Jasna i nedvosmislena pravila i smjernice koje potiču međusobno poštovanje i razumijevanje.
- Podržavajuće okruženje koje potiče preuzimanje inovativnih i kreativnih rizika.
- Voditelje/ice procesa koji izgradnju kulture povjerenja potiču vlastitim primjerom ranjivosti (primjerice, kada voditelj/ica podijeli da osjeća tremu, govori o vlastitoj pogrešci, prizna da još uvijek uči ili prvi sudjeluje u pomalo neugodnoj vježbi).
Kada se pažljivo njeguje, kazalište pruža sigurno, prihvaćajuće i poticajno okruženje u kojem osobe različite dobi i sposobnosti mogu istraživati vlastite osjećaje i razvijati veće samopouzdanje. [16]
Primijenjeno kazalište
Primijenjeno kazalište krovni je pojam koji obuhvaća različite prakse koje koriste kazalište u društvene, obrazovne ili terapijske svrhe, pritom uvažavajući činjenicu da i tradicionalno kazalište može imati obrazovnu ulogu, poticati promišljanje i razvijati empatiju. Ono se usmjerava na korištenje dramskih i izvedbenih tehnika za bavljenje društvenim pitanjima, pri čemu se aktivnosti odvijaju u netradicionalnim prostorima poput škola, centara zajednice i javnih prostora.
Umjesto stvaranja umjetnički dorađenih predstava, primijenjeno kazalište često povezuje educirane voditelje/ice procesa s neprofesionalnim sudionicima/ama kako bi se potaknula rasprava i istražile moguće strategije za suočavanje s određenim izazovima. [17]
Kazalište u obrazovanju (TIE)
Kazalište u obrazovanju (Theatre in Education – TIE), koje je nastalo u Velikoj Britaniji 1965. godine, koristi kazalište posebno u obrazovne svrhe. TIE se najčešće sastoji od profesionalnih glumaca-edukatorica koji/e izvode interaktivne predstave usmjerene na djecu i mlade za školsku publiku, pri čemu aktivnosti traju između 30 i 60 minuta te su prilagođene određenim dobnim skupinama. [18]
Predstave se često bave temama iz kurikuluma, moralnim dilemama ili suvremenim društvenim pitanjima te uključuju sudjelovanje publike kroz igranje uloga, rasprave i radionice. TIE stavlja snažan naglasak na povezivanje izvedbe s jasno definiranim obrazovnim ciljevima.
Procesna drama
Procesna drama pristup je poučavanju i učenju u kojem voditelj/ica procesa i učenici/e izmjenjuju uloge. Procesna drama, koju su ponajviše razvili Dorothy Heathcote, Gavin Bolton i Cecily O’Neill, koristi improviziranu i neskriptiranu igru za istraživanje pitanja, situacija ili ideja. [19]
U ovom pristupu nema vanjske publike, a cilj nije stvaranje završne, dorađene izvedbe. Umjesto toga, osobe zajednički stvaraju imaginarno okruženje u kojem analiziraju izazove i istražuju različite perspektive. Kako bi se oblikovala učinkovita iskustva učenja, voditelj/ica procesa upravlja razinom napetosti i dubinom istraživanja, istodobno usmjeravajući dramski proces. [20]
Kazalište potlačenih (TO)
Kazalište potlačenih (Theatre of the Oppressed – TO) Augusta Boala koristi kazalište kao alat za poticanje društvenih i političkih promjena. U TO-u publika preuzima ulogu „gledatelja-sudionice“ (spect-actors), istražujući, prikazujući, analizirajući i mijenjajući stvarnost u kojoj živi.
Ključne tehnike uključuju Forum kazalište, u kojem publika predlaže i izvodi moguća rješenja problema; Kazalište slika, koje stvara i transformira prikaze situacija potlačenosti; te Nevidljivo kazalište, koje se izvodi u javnim prostorima kako bi potaknulo reakcije i otvorilo raspravu. Prema pristupu Kazališta potlačenih, kazalište služi kao praksa društvene promjene i poticanja djelovanja u stvarnom svijetu.
Iako je svaka strategija jedinstvena, svima su zajedničke sljedeće značajke:
- Potiču kreativnost i samoizražavanje.
- Stavljaju naglasak na proces, a ne na konačni rezultat.
- Snažno ističu važnost suradnje i aktivnog sudjelovanja.
- Potiču introspekciju i kritičko mišljenje.
- Smjernice su dovoljno fleksibilne kako bi se prilagodile različitim situacijama i potrebama osoba.
Smjernice za korištenje kazališta u radu s mladima s manje mogućnosti (YPWFO)
- Započnite s jednostavnim aktivnostima koje postupno povećavaju samopouzdanje osoba.
- Umjesto unaprijed napisanih predstava koristite pripovijedanje, improvizaciju i igre.
- Omogućite osobama da daju prijedloge i utječu na tijek aktivnosti.
- Radite s temama poput zajednice, prijateljstva, poštovanja i uključivosti koje su povezane s iskustvima osoba.
- Nakon aktivnosti osigurajte vrijeme za razgovor i promišljanje.
- Poštujte pravo osoba da promatraju umjesto da aktivno sudjeluju, kao i njihove osobne granice.
- Uz govorni jezik koristite i neverbalne oblike izražavanja (zvuk, pokret i geste).
- Izgrađujte povjerenje unutar skupine kroz dosljedno vođenje procesa i poticanje međusobnih interakcija.
Kada se koristi promišljeno i pažljivo, kazalište može stvoriti okruženje za učenje koje povezuje razumijevanje i maštu. Ono pomaže osobama da dožive poštovanje, empatiju i suradnju kao stvarna životna iskustva, a ne samo kao apstraktne vrijednosti.
References:
[15] The Drama Teacher. (2024). Social Emotional Learning in Drama. Retrieved from https://thedramateacher.com/social-emotional-learning-in-drama/
[16] Educational Theatre Association. (2024). Drama in Education: The Impact of Theatre on Student Success. Retrieved from https://schooltheatre.org/drama-in-education-the-impact-of-theatre-on-student-success/
[17] Humanities LibreTexts. (2023). Applied Theatre. Retrieved from https://human.libretexts.org/Bookshelves/Theater_and_Film/Theatre_Appreciation_(Pipino)/03:_The_Culture_of_Theatre/3.03:_Applied_Theatre
[18] We Are Gibber. (2020). What is Theatre in Education and How It Supports Education. Retrieved from https://www.wearegibber.com/blog/what-is-theatre-in-education/
[19] Kennedy Center. Process Drama: Taking a Walk in Someone Else’s Shoes. Retrieved from https://www.kennedy-center.org/education/resources-for-educators/classroom-resources/articles-and-how-tos/articles/educators/theater/process-drama-taking-a-walk-in-someone-elses-shoes/
[20] PETAA. Defining Process Drama. Retrieved from https://petaa.edu.au/litportal/litportal/Resources-for-Curriculum/Curriculum-Literacies/The-Arts-Drama/defining_process_drama.aspx
Theatre activities
Nothing found.
Contact
Iuliana Adriana PAVEL (project manager)
iuliana.pavel@a4action.ro
A4ACTION – Antim Ivireanu Culture House, Islaz Alley, Ghermănești, Snagov, Ilfov District, Romania, 077170
Co-funded by the European Union. Views and opinions expressed are however those of the author(s) only and do not necessarily reflect those of the European Union or the ANPCDEFP. Neither the European Union nor the ANPCDEFP can be held responsible for them.
The project is conducted by the following organisations: A4ACTION (Romania) – coordinator, Udruga Delta (Croatia), InterAktion (Austria), Asociación Espacio Rojo (Spain) and GAIA Museum Outsider Art (Denmark).