Rasplesane riječi

1. Uvod (5 mins): Objasnite svrhu aktivnosti (plesna improvizacija, samoizražavanje, ljudska prava, odnos između pojedinca i društva).
2. Razbijanje leda (25 min): Ako se grupa sastaje prvi put ili se sastoji od miješanih sudionika/ca, započnite s uvodnom aktivnošću poput igre s imenima. Također je važno uključiti skeniranje tijela, vježbu uzemljavanja i zagrijavanje kako biste pomogli sudionicima/ama da se opuste i povežu sa svojim tijelima, podom, da dišu i otpuste brige. Također možete koristiti 1-2 uvodne aktivnosti iz dodatnog poglavlja na kraju priručnika, ovisno o vašim potrebama.
3. Vizualizacija i slobodno pisanje (30 min): Sudionike/ce se poziva da pronađu mjesto u sobi i udoban položaj (mogu sjediti, leći na pod, ali trebaju zauzeti opušten položaj tijela).
   Voditelj/ica zatim vodi vježbu vizualizacije kako bi zamislili, na primjer, ugodno mjesto u prirodi ili idealan grad/zajednicu/svijet, ovisno o temi ili pitanju (npr. „Kako bi izgledao svijet u kojem vlada jednakost/inkluzija/održivost?“).
   Sudionici/e vizualiziraju taj svijet koristeći sva osjetila u svojoj mašti i povezuju se s osjećajima („Kakav osjećaj u vama budi ovo mjesto/svijet? Koje teksture/boje/oblici vidite? Koji su zvukovi, mirisi pristuni?“).Zatim se pozivaju da se vrate u sadašnjost, ali s vizualizacijom na umu. Voditelj/ica dijeli papire i olovke te ih poziva se uključe u vježbu slobodnog pisanja, povezanog s njihovom vizualizacijom. To jest, mogu slobodno pisati svoj tijek misli bez previše brige o tome je li tekst koherentan ili strukturiran. Važno je da se pokušaju opustiti i zapisati svoje misli i osjećaje što slobodnije, bez osuđivanja, puštajući da tijek preuzme kontrolu. Mogu napisati što god im padne na pamet – kako se trenutno osjećaju, o čemu su razmišljali u vizualizaciji, kako je izgledao svijet koji su zamišljali, koje probleme vide povezane s temom/pitanjem u stvarnom svijetu u usporedbi sa zamišljenim svijetom ili bilo što što im je na umu. To bi trebalo trajati 10 do 15 minuta.
   Na kraju se od njih traži da zaokruže tri ključne riječi iz onoga što su napisali/e: imenicu, glagol i pridjev (ako je moguće). Dajte objašnjenje s primjerima da bude jasnije.
4. Plesna improvizacija (35 min): Sada sudionici/e dobivaju zadatak stvoriti mali improvizacijski ples na temelju svoje tri ključne riječi. Voditelj/ica započinje s laganim zagrijavanjem u krugu i postupno dopušta sudionicima/ama da uđu u vlastiti pokret. Njihove tri ključne riječi služe im kao vodič i inspiracija za pokret, dok se u pozadini spušta glazba.
   Sudionike/ce se potiče da istraže pokret i vježbaju improvizaciju dok ne usavrše malu koreografiju (npr. od 8 koraka/pokreta). Ovaj bi dio trebao trajati oko 10-15 minuta. Ako ostane vremena, polovica grupe može prikazati svoje koreografije izvodeći ih za drugu polovicu kao pred publikom i obrnuto.
   Nakon toga, grupa se okuplja u krugu kako bi podijelila kako su se osjećali/e, koje su bile ključne riječi i kako su ih preveli/e u pokret i ples.
5. Refleksija i evaluacija (15 min): Sudionici/e sjede u krugu i razmišljaju o tome kakva im je bila aktivnost, dijele svoje misli i raspravljaju.

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kakva vam je bila vježba?
  • Koji su se osjećaji pojavili tijekom vizualizacije?
  • Je li bilo teško prevesti riječi u pokret?
  • Mislite li da je takvo mjesto/zajednica/svijet moguć? Ako ne, zašto? Ako da, što bi se trebalo dogoditi da nas usmjeri prema toj viziji?

Za evaluaciju, promatrajte angažman i raspoloženje sudionika/ca, način na koji se kreću i što dijele u refleksiji/raspravi. Prikupite povratne informacije usmeno, putem kratke ankete ili uz asocijativne karte.