1. Pozdrav i uvod: Voditelj/ica započinje toplom dobrodošlicom i kratkom aktivnošću za podizanje energije. Zatim objašnjava ciljeve i strukturu sesije:
   “Danas ćete imati priliku raspravljati o raznim temama (vašim potrebama) u manjim grupama. Svaka grupa će imati facilitatora/icu koji/a će voditi razgovor. Molim vas da iskreno podijelite ono s čime se osjećate ugodno te da poštujete što drugi imaju za reći.”
   Voditelj/ica također predstavi facilitatore/ice za svakim stolom i pojašnjava njihovu ulogu.  Sudionike/ce se zatim dijeli u manje grupe. Ova podjela se može i gejmificirati kako bi se sudionici/e opustitli/e te kako bi se potaknula grupna kohezija.
2. Runde u malim grupama: U prostoriji je raspoređeno više stolova. Za svaki od njih je određena različita tema (npr. edukacija, zapošljavanje, stanovanje) ili različiti pristupi jednoj glavnoj temi (npr. osjećaji, frustracije, iskustva, nove ideje). Za svakim je stolom jedan/na facilitator/ica koji/a vodi raspravu i postavlja unaprijed pripremljena pitanja. Po potrebi je prethodno odrađeno i istraživanje teme.
   Grupe se rotiraju po stolovima, na način da za svakim stolom provedu od 15 do 20 minuta, ovisno o veličini grupe.
   Facilitator/ica postavlja otvorena pitanja kako se potaknula rasprava i dijeljenje mišljenja i poreba sudionika/ca. Potrebno je aktivno slušati sudionike/ce, reflektirati i parafrazirati rečeno kako bi se osiguralo razumijevanje. Pritom vodi bilješke koje će poslužiti u zadnjem dijelu aktivnosti.
   Također, za svakim su stolom dostupni papiri kako bi i sudionici/e mogli zapisivati ili skicirati svoje misli i ideje u kojem god obliku izražavanja je njima najprirodniji.
3. Rasprava: Facilitatori/ce su pozvani/e da podijele svoje uvide ili zaključke razgovora u velikoj grupi. ^[1] Sudionike/ce se ohrabruje da odgovore svojim promišljanjima i komentarima kako bi dodatno obogatili/e raspravu i došli/e do više zaključaka.
4. Refleksija i evaluacija: Evaluacija se provodi pomoću digitalnog alata (npr. Mentimeter). Pitanja je potrebno pripremiti unaprijed, primjerice:

• • Kako si se osjećao/la tijekom aktivnosti?
  • Jesi li naučui/la nešto novo ili stekao/la neka nova saznanja i perspektive?
  • Što se po tvome mišljenju najviše istaknulo tijekom ove aktivnosti?
  • Što je po tebi trebalo biti drukčije?

Odgovori su podneseni anonimno i projicirani na platno kako bi ih cijela grupa vidjela i dodatno prokomentirala.

1. Uvod (10 min): Sesija započinje kratkom aktivnošću podizanja energije kako bi se stvorila ugodna i opuštena atmosfera.
   Voditelj/ica objašnjava pravila aktivnosti: „Kada čujete izjavu, odvojite trenutak da razmislite o tome koliko se s njom slažete ili ne slažete. Zatim se smjestite u prostoriji prema svom mišljenju na sljedeći način:

• • jedna strana prostorije predstavlja stav ‘Slažem se’
  • suprotna strana prostorije predstavlja stav ‘Ne slažem se’
  • sredina predstavlja stav ‘Niti se slažem niti se ne slažem’.”
    Sudionike/ce se podsjeti da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje bez osude drugih te da se sva gledišta trebaju poštovati.

1. Barometar potreba (20 min): Voditelj/ica izjavljuje niz tvrdnji (unaprijed osmišljenih) koje potiču na razmišljanje kako bi potaknuo/la promišljanje i raspravu među mladima. Primjerice:

• • Obrazovanje je jednako dostupno svima.
  • Svi u našem gradu imaju iste mogućnosti za dobru kvalitetu života.
  • Vjerujem da svatko može napredovati u karijeri ako dovoljno naporno radi.

Nakon što odaberu svoju poziciju u prostoriji, sudionike/ce se potiče da podijele zašto su odabrali to mjesto. Omogućuje se otvorena rasprava među sudionicima, što omogućuje izražavanje i istraživanje različitih perspektiva.

1. Refleksija i evaluacija (15 minutes): Sesija završava grupnom refleksijom. Predložena usmjeravajuća pitanja uključuju:

• • Što ti se svidjelo u ovoj aktivnosti?
  • Je li bilo nečega što ti se nije svidjelo ili što bi htio/htjela promijeniti?
  • Kako si se osjećao/la tijekom vježbe?
  • Jesi li naučio/la nešto novo o sebi, drugima ili svojoj zajednici?

1. Uvod (15 min): Za početak, provedite sudionike/ce kroz kratku vizualizaciju povezanu s potrebama koje se istražuju.
   Na primjer: „Sjednite udobno. Ako vam je ugodno, zatvorite oči. Usmjerite pažnju na svoje disanje. Primijetite kako zrak ulazi i izlazi iz vašeg tijela — samo promatrajte dah.
   Sada vas pozivam da zamislite kvart u kojem biste voljeli živjeti — svoj idealni kvart. Zamislite da šetate njime. Promatrajte što se događa oko vas. Koje zvukove čujete? Koje mirise primjećujete? Što vidite?
   Kakvi su ljudi u tom kvartu? Što rade? Kako se osjećaju?
   Sada zastanite na trenutak i primijetite kako se vi osjećate u tom kvartu.
   Pozivam vas da se polako oprostite od svog idealnog kvarta i ponovno usmjerite pažnju na disanje. Kada budete spremni, otvorite oči.“
   • Nakon vizualizacije pozovite sudionike/ce da individualno razmisle o sljedećim pitanjima:
     • Kako se vaš idealni kvart razlikuje od onoga u kojem trenutno živite?
     • Koje su sličnosti, a koje razlike?
     • Što bi se trebalo promijeniti kako bi vaš sadašnji kvart bio bolje mjesto za život?
     • Koji problemi ili nezadovoljene potrebe postoje u zajednici koje bi trebalo adresirati?

     Zadatak sudionika/ca je zatim izaći vani — bilo na glavnu ulicu, trg, u kvartu, u okolici škole ili bilo koje drugo područje (ne postoje određene granice) — i fotografirati konkretne probleme ili potrebe lokalne zajednice, posebno one koje utječu na mlade.

     Svaki/a sudionik/ca odabire jednu do tri fotografije (ovisno o vremenu predviđenom za raspravu i/ili broju sudionika/ca) koje želi predstaviti grupi te ih šalje voditelju/ici aktivnosti.

2. Fotografiranje u lokalnoj zajednici (45 min): Sudionici/e izlaze u zajednicu kako bi fotografirali/e na zadanu temu te šalju odabrane fotografije voditelju/ici aktivnosti. Voditelj/ica prenosi fotografije na online platformu (npr. Padlet) i označava svaku fotografiju imenom autora/ice. Od svakog/e se sudionika/ce očekuje da pošalje jednu do tri fotografije voditelju/ici ili ih izravno objavi na platformi.
3. Refleksija i komentiranje fotografija (45 min): Sudionici/e čije su fotografije prikazane dijele svoje asocijacije i interpretacije fotografija.
   Ostale se sudionicke/ce potiče na promišljanje i komentiranje podijeljenog sadržaja, čime se razvija rasprava i dublje razumijevanje problema.
   • Ako vrijeme dopušta i postoji interes, grupa može istražiti moguće sljedeće korake za rješavanje konkretnih problema prikazanih na fotografijama.
4. Refleksija i evaluacija (15 min): Mogu se postaviti sljedeća pitanja:

• • Što vam se svidjelo u ovoj aktivnosti?
  • Je li bilo nešto što vam se nije svidjelo ili što biste željel/e da se provede drugačije?
  • Kako ste se osjećali/e tijekom aktivnosti?
  • Jeste li naučili/e nešto novo o sebi, drugima i svojoj zajednici?

1. Uvod (15 min): Objasnite mladima aktivnost, podijelite im karte i zadatke te se mladi dijele u manje grupe od 4 do 5 osoba. Svaka grupa dobiva jednu temu/zadatak i područje za istraživanje, koje je označeno na karti. Teme i zadaci mogu biti bilo što važno i relevantno za vaš kontekst. Primjerice, odredište jedne grupe može biti kvart u kojoj se nalazite, a tema inkluzija, odnosno uključenost. Šetajući tim područjem, mladi trebaju promatrati okolinu kroz zadanu temu i zadatak, koji su objašnjeni na papiru s uputama ili poslani putem digitalne platforme. Pobrinite se da su tema i zadatak jasno objašnjeni te ponudite nekoliko pitanja koja će pomoći grupi da se uživi u temu:

(PRIMJER) Istraživanje inkluzije u našem susjedstvu
Danas ćete istraživati svoje susjedstvo kroz prizmu inkluzije. Inkluzija, najjednostavnije rečeno, znači da se članovi/ce nekog okruženja ili društva osjećaju vrijednima, poštovanima i uključenima bez obzira na svoje podrijetlo ili identitet. Imaju jednake mogućnosti kao i drugi te nisu zanemareni ili isključeni. Razmislite što inkluzija znači za vas. Promatrajte okolinu tijekom svoje rute imajući na umu sljedeća pitanja:

• Kako ovo susjedstvo potiče inkluziju različitih ljudi?
• Osjećate li se uključeno u ovom okruženju?
• Zamislite da ste osoba koja se kreće u invalidskim kolicima ili ne govori lokalni jezik. Koje elemente možete primijetiti koji podržavaju ili ne podržavaju osjećaj uključenosti?
• Što bi se trebalo promijeniti u ovom susjedstvu kako bi se stvorilo uključivije i ugodnije okruženje koje slavi različitost?
• Kako možemo podržavati ideju inkluzije u svakodnevnom životu?

        Izrada “izmaštane karte”
        Kada se vratite u radni prostor, izradit ćete “izmaštanu kartu” inkluzije (kartu          dodijeljenog područja) koja prikazuje vaša opažanja i odgovre na pitanja. Osmislite svoju kartu na način da pokažete kako bi se ovo okruženje moglo unaprijediti i bolje podržati inkluziju, odnosno uključenost različitih ljudi. Prikažite ono što već postoji u prostoru kojeg ste istraživali, ali i kako zamišljate to područje nakon vaših predloženih poboljšanja.

2. Istraživanje lokalne zajednice (60 min): Mladi odlaze u šetnju kroz određeno područje i zadanu rutu te zajedno istražuju zadanu temu i zadatak. Mogu voditi bilješke, fotografirati ili usmeno odgovarati na pitanja i razgovarati o svojim opažanjima i idejama.

3. Izrada “izmaštanih karata” (60 min): Mladi se vraćaju u radni prostor i dobivaju dovoljno vremena da područje koje su istraživali prikažu kao kartu. Koriste veći papir (A1, A2 ili A3 format) i različite materijale za crtanje (olovke, boje, kolaž, pa čak i predmete koje su prikupili tijekom šetnje) kako bi ilustrirali svoja opažanja.

4. Prezentacija i refleksija (45 min): Svaka grupa predstavlja svoju kartu i objašnjava svoja opažanja. Ostali sudionici/ce potiču se na promišljanje i komentiranje onoga što je podijeljeno, čime se potiče rasprava i dublje razumijevanje.

Nakon što sve grupe predstave svoje karte, može se provesti zajednička refleksija uz sljedeća pitanja:

• Što vam se svidjelo u ovoj aktivnosti?
• Kakva je bila šetnja – ugodna, zahtjevna, poticajna…?
• Kako vam je zadatak pomogao da područje sagledate iz nove perspektive?
• Jeste li naučili nešto novo o sebi, drugima i svojoj zajednici?

Ako vrijeme dopušta i postoji interes, grupa može istražiti moguće sljedeće korake za rješavanje specifičnih problema i potreba koje su prepoznate kroz izradu karata.

1. Uvod (10 min): Mladima se objašnjava da će danas istraživati vlastite potrebe koristeći asocijativne karte:

   „Asocijativne karte su alat koji može služiti u različite svrhe poput izražavanja ideja, mišljenja ili emocija. Danas ćemo ih koristiti kako bismo vam pomogli da promislite o  svojim potrebama.“

2. Vizualizacija i asocijativne karte (10 min): Prije glavne aktivnosti, vodite mlade kroz kratku vizualizaciju koja im pomaže da se povežu sa svojim potrebama:

   „Sjednite udobno. Osjetite tlo ispod svojih stopala. Primijetite točke dodira između vašeg tijela i stolice ili poda. Osjetite svoje tijelo. Polako prođite pažnjom kroz tijelo od stopala do vrha glave. Ako primijetite napetost, pokušajte je nježno otpustiti ili udahnuti dublje u to područje.

   Sada razmislite o tome što vam je potrebno od ove radionice. Što biste voljeli naučiti? Koje nove vještine biste željeli steći? Kakvu biste atmosferu željeli doživjeti u grupi?

   Vratite pažnju na disanje i uzmite nekoliko sporih, dubokih udaha i izdaha.“

   Upute za vježbu: Zamolite sudionike/ce da odaberu kartu koja predstavlja njihovu potrebu ili koja ih podsjeća na nešto iz vizualizacije. Potaknite ih da si uzmu vremena pri odabiru karti, ali da odaberu onu koja ih „privuče“, umjesto da previše analiziraju izbor.

3. Refleksija o kartama (30 min): Mladi sjede u krugu i promišljaju o karti koju su odabrali. Svaka osoba je pozvana da podijeli svoje misli, ali njihova privatnost se poštuje – ako netko ne želi podijeliti svoju refleksiju s grupom, može je napisati i predati voditelju/ici.

   Važno je poštovati kreativnost i interpretaciju svake osobe. Nije dopušteno ispravljati nečije asocijacije niti sugerirati da je njihovo tumačenje „pogrešno“. Iskustvo svake osobe je valjano i prihvaćeno.

4. Refleksija i evaluacija (10 min): Mogu se postaviti sljedeća pitanja:

   • Što vam se svidjelo u ovoj aktivnosti?
   • Postoji li nešto što vam se nije svidjelo i što biste željeli/e promijeniti?
   • Kako ste se osjećali/e tijekom vježbi?
   • Kako se osjećate sada nakon vježbi?
   • Jeste li naučili/e nešto novo o sebi?

1. Uvod (10 min): Objasniti svrhu aktivnosti (istraživanje slušanja kao oblika poticanja empatije). Pitati mlade što za njih znači „slušanje“.
2. “Koji je tvoj zvuk?” (30–45 min): Svaki/a sudionik/ca predstavlja se puštanjem dijela pjesme koja ga/ju opisuje. Ima od 2 do 3 minute da objasni zašto je odabrao/la tu pjesmu, na koji je način važna za njega/nju i slično. Važno je da se pjesma najprije pusti neko vrijeme, a zatim se, kada osoba počne govoriti, stiša i ostane kao pozadinski zvuk. Voditelj/ca prvi/a predstavlja sebe kako bi uspostavio/la ritam aktivnosti.
3. Stani i kreni (20 min): Mladi se slobodno kreću po prostoriji dok voditelj/ica pušta glazbu. Kada glazba stane, moraju se zamrznuti; kada ponovno krene, nastavljaju se kretati. Nakon nekoliko krugova, mlade se potiče da prijeđu iz hodanja u slobodnije kretanje ili ples. Od tada sami odlučuju hoće li se kretati ili ostati mirni kada glazba svira ili stane, čime se dodatno razvijaju koncentracija i slušanje.

VARIJACIJA: Ako se grupa osjeća ugodno, može se dodati zadatak u kojem mladi pri svakom zaustavljanju glazbe formiraju trojke s osobama koje su im najbliže te polože ruke jedni drugima na ramena. Na svakom zaustavljanju voditelj/ca im postavlja pitanje za razgovor unutar trojke. Pitanja mogu biti lagana i jednostavna („Prva stvar na koju sam pomislio/la kad sam se jutros probudio/la je…“ ili „Koji si posljednji koncert posjetio/la?“) ili više osobna i refleksivna („Jedna stvar koja mi se sviđa kod mene je…“ ili „Moj najbolji prijatelj me inspirira jer…“). Kada runda završi, mladi u trojkama okreću leđa jedni drugima, a nakon što sve trojke završe, glazba ponovno počinje i nastavlja se do sljedećeg zaustavljanja s novim kombinacijama grupa.

4. Zvuk tišine (15 min): Mladi formiraju grupu i stoje što bliže jedni drugima, koliko im je ugodno. Ako se netko osjeća nelagodno zbog blizine drugih ili se preplavi osjećajima, može izaći iz kruga i stati malo po strani. Ako želi, može se ponovno priključiti krugu kada se osjeti spremnim.

   Mladi zatvaraju oči, a voditelj/ica ih vodi kroz vježbu slušanja. Naglašava se da slušanje nadilazi čuti neki zvuk, ono je oblik percepcije koji je istovremeno pažljiv i prijemčiv, usmjeren na ono što nije odmah vidljivo te koji cijeni jedinstvenost i raznolikost.

   Mladi su pozvani da izoštre svoj sluh i osjetila kroz fizičke i tjelesne pristupe, istražujući zvukove i osjete koji dolaze i odlaze. Slušaju vlastito disanje i disanje drugih, osjećaj odjeće na koži, mirise i zvukove koji mogu dolaziti iz blizine ili daljine, iznutra pa čak i izvan prostorije ili zgrade.

   Pred kraj, voditelj/ica ih potiče da postupno počnu stvarati zvukove poput pjevušenja, koji se postupno pojačavaju. Otvaraju oči i kreću se prostorijom, nastavljajući stvarati zajednički zvuk, sve dok ne dođu do zajedničkog završetka.

5. Glazbeni tuš (20 min): Voditelj/ica ističe da su glazbeni tuševi vrlo popularni te pita grupu bi li bili spremni napraviti vlastiti glazbeni tuš. Svatko odabire zvuk koji mu je umirujuć i isproba ga zajedno s grupom, uz mogućnost prilagodbe ako je potrebno.

   Zatim voditelj/ica poziva mlade da formiraju bliski krug (mogu se i zagrliti ako im je ugodno) te traži dobrovoljca da stane u središte kruga. Mladi mogu zatvoriti oči dok “tuširaju” osobu u sredini zvukom. Kada dobrovoljac želi, može izaći iz središta i zamoliti nekoga drugoga da ih zamijeni. Svaki tuš traje 5 do 10 minuta.

6. Refleksija i evaluacija (15 min): Na kraju mladi sjede u krugu i kratko reflektiraju o tome kako se osjećaju i kakvo je za njih bilo iskustvo vježbe. Grupa razgovara o slušanju i o tome što ono za njih znači.

Pitanja za refleksiju:

• Kako ste se osjećali/e za vrijeme aktivnosti?
• Što ste otkrili/e o slušanju? Je li se vaše razumijevanje ili percepcija slušanja promijenila kroz ove aktivnosti? Kako?
• Kako je bilo osjećati da vas netko sluša ili slušati na drugačiji, svjesniji i usmjereniji način?

Za evaluaciju promatrajte angažiranost mladih i njihovu spremnost na dijeljenje. Prikupite povratne informacije usmeno ili putem kratke ankete.

1. Uvod (5 min): Objasnite svrhu aktivnosti (izražavanje kroz glas, istraživanje zvuka i zajedničko slušanje).
2. Zvučni krug (15 min): Grupa sjedi ili stoji u krugu i svaka osoba izgovara svoje ime i proizvodi određeni zvuk. Sljedeća osoba to ponavlja pa zatim izgovori svoje ime i proizvodi svoj vlastiti zvuk i tako dalje, do kraja kruga. Zadatak može izostaviti imena ako se sudionici već poznaju. Ime se može izgovoriti normalnim tonom prije ispuštanja zvuka ili zadatak može biti „otpjevati“ svoje ime. Ako netko ne može razgovijetno izgovoriti svoje ime, u redu je napisati ime i proizvesti zvuk koristeći tijelo ili predmete/instrumente u sobi.
3. Vježba dirigiranja (15 min): Sudionici/e trebaju odabrati vlastiti zvuk koristeći svoj glas ili dijelove tijela, drugačiji od prethodne vježbe (npr. pjevušenje, zviždanje, pjevanje, brbljanje, kliktanje, ciktanje jezikom, pljeskanje i sl.). Mogu to isprobati dok hodaju po prostoriji, dok stoje zatvorenih očiju ili sjedećki. Voditelj/ica zatim postavlja grupu u obliku zbora i objašnjava pravila vježbe. Voditelj/ica pokazuje pokrete rukama za pokretanje i zaustavljanje zvuka, kao i za njegovo pojačavanje (podizanje ruke) ili stišavanje (spuštanje ruke). Voditelj/ica prvo „dirigira“, a zatim poziva drugu osobu da pokuša. Vježba se izvodi ukupno oko 5 do 10 minuta, a dirigiraju 3 do 4 osobe.
4. Neobično jamanje (20 min): Voditelj/ica poziva sudionike/ce da pronađu svakodnevne predmete u prostoriji, poput olovaka, šalica, papira itd., koji mogu proizvesti zvuk. Podijeljeni su u dvije grupe i svaka grupa organizira svoje zvukove zajedno kao bend. Mogu birati ritam, glasnoću i istraživati ​​ih kao na jam sesiji. Ako je potrebno, voditelj/ica objašnjava koncept jamanja – slobodno eksperimentiranje s ritmom, glasnoćom i tempom kako bi se zajedno stvorilo nešto bez fiksnih pravila. Grupe bi trebale slušati jedna drugu, istraživati ​​obrasce i organizirati svoje zvukove u kratki nastup. Nakon nekoliko “proba”, jedna grupa nastupa sa svojim zvukom pred grugom grupom i obrnuto.
5. Radio emocija (20 min): Grupa ponovno formira krug. Sada je cilj stvoriti glazbene motive koji bi mogli predstavljati određenu emociju. Za početak, sudionici/e mogu malo razmisliti o tome kako emocije zvuče. Voditelj/ica imenuje različite emocije (npr. strah, ljutnja, tuga, radost) i pušta grupu da se malo uskladi. Mogu pjevušiti, pjevati ili proizvoditi zvukove koristeći predmete/instrumente u sobi.
6. Refleksija i evaluacija (15 min): Nakon vježbe, sudionici/e sjede u krugu i kratko razmišljaju o tome kako se osjećaju i kako su doživjeli/e vježbe.
   Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kako su vam se svidjele aktivnosti?
  • Kako ste se povezali/e s drugima putem zvuka?
  • Što ste naučili/e o svojim emocijama dajući im zvuk?

Za evaluaciju, promatrajte angažman i reakcije sudionika/ca. Prikupite povratne informacije usmeno ili putem kratke ankete.

1. Uvod (5 mins): Objasnite svrhu aktivnosti (plesna improvizacija, samoizražavanje, slavljenje različitosti).
2. Razbijanje leda (20 min): Provedite 2–3 uvodne aktivnosti (igra upoznavanja imena, energizer, zagrijavanje) iz dodatnog poglavlja na kraju Toolboxa, ovisno o potrebama grupe.
3. Zrcalni ples (25 min): Voditelj/ica poziva grupu da se kreće prostorijom s različitim uputama (sporo, brzo, kao da je pod od vatre, kao da je pod od leda i sl.). Zatim sudionicima/ama daje prostora za kratku i nježnu individualnu improvizaciju kroz ples. Kada budu spremni, sudionici/e se dijele u parove. Parovi se mogu formirati tako da se naprave dvije linije okrenute jedna prema drugoj uz neko zabavno da-ne pitanje (npr. „Ananas na pizzi — da ili ne?”), pa osoba preko puta postaje vaš par. Druga mogućnost je da svi sudionici stanu u uski krug, zatvore oči i ispruže ruke prema naprijed tražeći nečije ruke — osoba čije ruke dotaknu postaje njihov par.
   Ako je broj sudionika neparan, voditelj/ica se može uključiti.Parovi zatim dobivaju zadatak da se gledaju u oči bez razgovora. Pušta se lagana glazba. Sudionici/e pokušavaju osjetiti prisutnost druge osobe i, iako se mogu nasmijati, trebaju se usredotočiti na to da ne razgovaraju međusobno — samo da se gledaju (2–3 minute). Ako se osjećaju ugodno, mogu napraviti korak bliže jedno drugome, pritom vodeći računa o granicama i udobnosti druge osobe. Voditelj/ica naglašava važnost pristanka i obraćanja pažnje na osobu s kojom stupamo u interakciju.Nakon toga dobivaju upute za zrcaljenje pokreta: jedna osoba vodi ples izvodeći pokret, a druga ga prati kao da je ogledalo. Nakon određenog vremena zamjenjuju uloge i nastavljaju s istim zadatkom (5–7 minuta po ulozi). U ovoj se fazi mogu početi i kretati po prostoru, nastavljajući sa zrcalnim plesom.

   Sljedeći zadatak je stvaranje kontrasta u zrcaljenju. Primjerice, ako osoba koja vodi napravi spor pokret, druga osoba treba odgovoriti brzim pokretom; ako vodi prema gore, druga osoba ide prema dolje i slično. Cilj je pronaći kontrast ili suprotan pokret od onoga kojeg naš par predlaže. Nakon 5 minuta zamjenjuju uloge.

   Na kraju parovi dobivaju zadatak da se kreću zajedno tako da vrhovi njihovih kažiprsta cijelo vrijeme ostanu spojeni (bez prekidanja kontakta), ako se pritom osjećaju ugodno. Zajedno improviziraju 5–7 minuta.

4. Lutka (25 min): Voditelj/ica započinje aktivnost tako da razdvoji parove i pozove grupu na slobodno kretanje prostorijom. Tijekom kretanja daje jednostavne upute poput: „stani”, „kreni”, „pljesni” i „skoči”. Nakon nekog vremena mijenja značenje uputa—„stani” sada znači „kreni” i obrnuto; zatim „pljesni” znači „skoči”, a „skoči” znači „pljesni”. Ova igra zbunjujućih uputa povećava koncentraciju i angažman sudionika.Nakon toga uvodi nove poticaje za pokret, primjerice: „kreći se kao da te vodi lijevi lakat”, „pokret započni iz desnog koljena” ili „dopusti da te vodi vrh glave”. Nakon nekoliko krugova voditelj/ica zaustavlja aktivnost i poziva sudionik/ce da se formiraju u trojke s osobama koje su im najbliže.U svakoj trojci jedna osoba postaje „lutka”, dok druge dvije preuzimaju ulogu vodiča, dajući neverbalne upute laganim dodirom različitih dijelova tijela „lutke” (npr. lakat, glava, koljeno, ruka, leđa). „Lutka” reagira tako da pokret započinje iz dotaknute točke, dopuštajući da se pokret prirodno razvija iz tog impulsa. Nakon 5–7 minuta uloge se rotiraju tako da svaki sudionik ima priliku biti „lutka”.

   Jedna jednostavna varijacija je da jedna osoba u trojci vodi pokret, dok ostale prate, a uloge se izmjenjuju u krugovima, prema dogovoru i osjećaju grupe.

   Za završetak aktivnosti sve trojke ponovno se spajaju u veliku grupu kroz slobodno kretanje i improvizaciju kroz cijeli prostor, uz zajedničko istraživanje prostora i interakcija.

5. Refleksija (15 min): Sudionici/e sjednu zajedno u krug i odvoje vrijeme za refleksiju o zajedničkom iskustvu, razgovarajući o tome kako su se osjećali/e tijekom aktivnosti te što iz nje nose kao iskustvo i zaključke.

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kako ste se osjećali/e dok ste se kretali jedni s drugima? Je li vam bilo ugodno, neugodno, novo…?
  • Što ste naučili/e o sebi i drugima kroz pokret?

Ako ima dovoljno vremena, preporučuje se napraviti kratku refleksiju nakon svake aktivnosti.

Za evaluaciju promatrajte angažiranost sudionika/e i raspoloženje grupe, način na koji se kreću i reagiraju jedni na druge tijekom svake aktivnosti. Povratne informacije prikupite usmeno, putem kratke ankete ili kroz asocijativne karte.

1. Uvod (5 min): Objasnite svrhu aktivnosti (izražavanje kroz pokret i ples, tjelesna svjesnost i neverbalna komunikacija).
2. Razbijanje leda (15 min): Verlo je važno je sudionike/ce “uvesti u tijelo” i povezati ih s pokretom prije početka sljedeće aktivnosti. Iskoristite 1–2 uvodne aktivnosti (igra imena, energizer, uzemljavanje) iz dodatnog poglavlja na kraju Toolboxa, ovisno o potrebama grupe.
   Primjerice, zamolite sudionike/ce da se kreću prostorijom prema različitim uputama, poput: hodajte kao da morate uhvatiti autobus, hodajte kao da ste dobili na lotu, hodajte kao da ste na Mjesecu, kao da je pod u plamenu ili kao da je od leda.
3. Povezivanje i zagrijavanje (25 min): Sudionici/e stoje u krugu i duhvate se za ruke (pritom je važno provjeriti je li svima to ugodno). Voditelj/ica šalje signal (stisak ruke) koji se prenosi kroz krug. Zatim mijenja smjerove prijenosa signala, a u jednom trenutku šalje signal u oba smjera istovremeno.

   Nakon toga voditelj/ica vodi vježbu “skeniranja tijela” i nekoliko vježbi zagrijavanja. Sudionike/ce poziove da usmjere svoju pažnju na disanje i tjelesne senzacije, prolazeći kroz svaki dio tijela od glave do stopala i opuštajući ga. Pritom ih se potiče na veću svjesnost kontakta s podom, prostorom i ostalim sudionicima/ama.

   Zagrijavanje može biti jednostavno i nježno, primjerice kruženje glavnim zglobovima (vrat, ramena, zdjelica, koljena i gležnjevi). Nakon toga, sudionici/e su pozvani/e da se slobodno kreću kako žele, prvo na mjestu pa zatim kroz prostor, dok voditelj/ica postupno pojačava glazbu.

4. Pokret i emocije (30 min): Ova se sesija nastavlja na prethodnu u kontinuitetu. Uz unaprijed pripremljenu glazbu* od strane voditelja/ice, grupa se dijeli u parove na sljedeći način.

*Odaberite pjesme i skladbe koje su relativno neutralne, ali koje mogu potaknuti različita raspoloženja i emocije — poput klasične, etno, instrumentalne ili ambijentalne glazbe.

Sudionici/e se kreću prostorijom dok u pozadini svira glazba. Vođeni/e su da postanu svjesni/e vlastitog tijela, mišića i tjelesnih senzacija. Potiče ih se da promatraju kako se njihovo tijelo želi kretati i da slijede taj impuls.

Nakon nekog vremena pozvani/e su da uspostave kontakt s drugima u grupi i osjete energiju prostora. U jednom trenutku zaustavljaju se i pronalaze osobu koja im je najbliža, formirajući parove.

U parovima, vođeni glasom voditelja/ice, sudionici/e su pozvani/e da kroz pokret izraze različite emocije, primjerice: sreću, nervozu, iritiranost, uzbuđenje, šok, strah, iznenađenje, ljutnju, zaljubljenost te osjećaj prijateljstva (svaka emocija traje najmanje 3 minute). Pritom nastoje uskladiti svoje pokrete sa svojim parom, osjetiti tko vodi, a tko slijedi, te se te uloge neprestano izmjenjuju.

Zatim svaki par pronalazi drugi par i formira skupinu od četvero, nastavljajući isti zadatak s različitim emocijama (npr. tuga, uzbuđenje, sreća). Na kraju se sve četvorke spajaju u jednu veliku grupu u krugu te plešu izražavajući dodatne emocije (npr. zahvalnost, smirenost).

Nakon plesa u velikoj grupi sudionici se ponovno usmjeravaju na sebe i promatraju kako se njihovo tijelo želi kretati. Vođeni su da postupno izađu iz emocionalnih stanja izraženih kroz ples te da se usmjere na disanje. Kao oblik izlaska iz uloge i ponovnog centriranja, pozvani su da “otresu” osjećaje koje su upravo doživjeli kroz pokret.

5. Refleksija i evaluacija (15 min): Nakon vježbe sudionici/e sjedaju u veliki krug i kratko reflektiraju kako se osjećaju te kakvo je za njih bilo iskustvo aktivnosti. Grupa zatim razgovara o emocijama i njihovom značenju.

Neka pitanja za releksiju mogu biti

• Kako je ovo iskustvo bilo za vas?

• Kako ste se osjećali/e dok ste plesali sami, u paru, četvorki i u velikoj grupi?

• Je li vam bilo lako ili teško izvršavati zadatke? Je li vam bilo lakše izraziti neke emocije?

• Jeste li naučili/e nešto novo o sebi i drugima tijekom aktivnosti?

Za evaluaciju promatrajte angažiranost i raspoloženje sudionika/ca, način na koji reagiraju na zadatak te kako surađuju u grupama. Povratne informacije prikupite usmeno, putem kratke ankete ili kroz asocijativne karte.

1. Uvod (10 min): Voditelj/ica pozdravlja sudionike/ce i objašnjava svrhu aktivnosti (zajedničko stvaranje glazbe, korištenje nekonvencionalnih materija).
2. Stvaranje glazbe (10 min): Sudionici/e su pozvani/e da pronađu neki predmet u prostoru kojim mogu proizvesti zvuk. Isprobavaju različite načine stvaranja zvuka svojim predmetom, eksperimentirajući s ritmovima, glasnoćom i slično.
3. Glazba i taktilni crtež (30 min): Sudionici/e se sada dijele u dvije grupe. Jedna grupa nastavlja sa stvaranjem glazbe, dok se druga smješta oko praznog papira i dobiva „nekonvencionalne” materijale (glina, sluz, zemlja, sjemenke) te se poziva da rukama oslikava, razmazuje i koristi materijale u skladu s ritmom i tokom glazbe.Nakon 10–15 minuta grupe zamjenjuju uloge. Grupa koja je slikala ima nekoliko minuta za pranje ruku, dok druga grupa dobiva novi, prazni papir. Aktivnost se zatim ponavlja na isti način kao i prethodno.
4. Reflecksija i evaluacija (10 min): Voditelj/ica sažima aktivnost i poziva grupu da promotre svoje dvije kreacije. Sudionici/e međusobno dijele kako im je bilo tijekom aktivnosti, što im se svidjelo ili nije svidjelo te kako se osjećaju.Umjetnički rad može se izrezati na manje dijelove i izložiti na zid, ili se može posaditi u zemlju na otvorenom, budući da su svi materijali prirodni, a sjemenke mogu proklijati i izrasti u biljke (ako postoji vrt i ako je pravo doba godine).

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kako vam je bilo na radionici?
  • Je li vam bilo teško stvarati glazbu i crtati rukama na temelju glazbe?
  • Koji dio vam se najviše svidio?

Za evaluaciju promatrajte angažiranost i raspoloženje sudionika/ca, način na koji reagiraju na zadatak te kako surađuju u grupama. Povratne informacije prikupljajte usmeno.