1. Uvod (5 min): Objasnite svrhu aktivnosti (izražavanje kroz pokret i ples, tjelesna svjesnost i neverbalna komunikacija).
2. Razbijanje leda (15 min): Verlo je važno je sudionike/ce “uvesti u tijelo” i povezati ih s pokretom prije početka sljedeće aktivnosti. Iskoristite 1–2 uvodne aktivnosti (igra imena, energizer, uzemljavanje) iz dodatnog poglavlja na kraju Toolboxa, ovisno o potrebama grupe.
   Primjerice, zamolite sudionike/ce da se kreću prostorijom prema različitim uputama, poput: hodajte kao da morate uhvatiti autobus, hodajte kao da ste dobili na lotu, hodajte kao da ste na Mjesecu, kao da je pod u plamenu ili kao da je od leda.
3. Povezivanje i zagrijavanje (25 min): Sudionici/e stoje u krugu i duhvate se za ruke (pritom je važno provjeriti je li svima to ugodno). Voditelj/ica šalje signal (stisak ruke) koji se prenosi kroz krug. Zatim mijenja smjerove prijenosa signala, a u jednom trenutku šalje signal u oba smjera istovremeno.

   Nakon toga voditelj/ica vodi vježbu “skeniranja tijela” i nekoliko vježbi zagrijavanja. Sudionike/ce poziove da usmjere svoju pažnju na disanje i tjelesne senzacije, prolazeći kroz svaki dio tijela od glave do stopala i opuštajući ga. Pritom ih se potiče na veću svjesnost kontakta s podom, prostorom i ostalim sudionicima/ama.

   Zagrijavanje može biti jednostavno i nježno, primjerice kruženje glavnim zglobovima (vrat, ramena, zdjelica, koljena i gležnjevi). Nakon toga, sudionici/e su pozvani/e da se slobodno kreću kako žele, prvo na mjestu pa zatim kroz prostor, dok voditelj/ica postupno pojačava glazbu.

4. Pokret i emocije (30 min): Ova se sesija nastavlja na prethodnu u kontinuitetu. Uz unaprijed pripremljenu glazbu* od strane voditelja/ice, grupa se dijeli u parove na sljedeći način.

*Odaberite pjesme i skladbe koje su relativno neutralne, ali koje mogu potaknuti različita raspoloženja i emocije — poput klasične, etno, instrumentalne ili ambijentalne glazbe.

Sudionici/e se kreću prostorijom dok u pozadini svira glazba. Vođeni/e su da postanu svjesni/e vlastitog tijela, mišića i tjelesnih senzacija. Potiče ih se da promatraju kako se njihovo tijelo želi kretati i da slijede taj impuls.

Nakon nekog vremena pozvani/e su da uspostave kontakt s drugima u grupi i osjete energiju prostora. U jednom trenutku zaustavljaju se i pronalaze osobu koja im je najbliža, formirajući parove.

U parovima, vođeni glasom voditelja/ice, sudionici/e su pozvani/e da kroz pokret izraze različite emocije, primjerice: sreću, nervozu, iritiranost, uzbuđenje, šok, strah, iznenađenje, ljutnju, zaljubljenost te osjećaj prijateljstva (svaka emocija traje najmanje 3 minute). Pritom nastoje uskladiti svoje pokrete sa svojim parom, osjetiti tko vodi, a tko slijedi, te se te uloge neprestano izmjenjuju.

Zatim svaki par pronalazi drugi par i formira skupinu od četvero, nastavljajući isti zadatak s različitim emocijama (npr. tuga, uzbuđenje, sreća). Na kraju se sve četvorke spajaju u jednu veliku grupu u krugu te plešu izražavajući dodatne emocije (npr. zahvalnost, smirenost).

Nakon plesa u velikoj grupi sudionici se ponovno usmjeravaju na sebe i promatraju kako se njihovo tijelo želi kretati. Vođeni su da postupno izađu iz emocionalnih stanja izraženih kroz ples te da se usmjere na disanje. Kao oblik izlaska iz uloge i ponovnog centriranja, pozvani su da “otresu” osjećaje koje su upravo doživjeli kroz pokret.

5. Refleksija i evaluacija (15 min): Nakon vježbe sudionici/e sjedaju u veliki krug i kratko reflektiraju kako se osjećaju te kakvo je za njih bilo iskustvo aktivnosti. Grupa zatim razgovara o emocijama i njihovom značenju.

Neka pitanja za releksiju mogu biti

• Kako je ovo iskustvo bilo za vas?

• Kako ste se osjećali/e dok ste plesali sami, u paru, četvorki i u velikoj grupi?

• Je li vam bilo lako ili teško izvršavati zadatke? Je li vam bilo lakše izraziti neke emocije?

• Jeste li naučili/e nešto novo o sebi i drugima tijekom aktivnosti?

Za evaluaciju promatrajte angažiranost i raspoloženje sudionika/ca, način na koji reagiraju na zadatak te kako surađuju u grupama. Povratne informacije prikupite usmeno, putem kratke ankete ili kroz asocijativne karte.

1. Uvod (10 min): Voditelj/ica pozdravlja sudionike/ce i objašnjava svrhu aktivnosti (zajedničko stvaranje glazbe, korištenje nekonvencionalnih materija).
2. Stvaranje glazbe (10 min): Sudionici/e su pozvani/e da pronađu neki predmet u prostoru kojim mogu proizvesti zvuk. Isprobavaju različite načine stvaranja zvuka svojim predmetom, eksperimentirajući s ritmovima, glasnoćom i slično.
3. Glazba i taktilni crtež (30 min): Sudionici/e se sada dijele u dvije grupe. Jedna grupa nastavlja sa stvaranjem glazbe, dok se druga smješta oko praznog papira i dobiva „nekonvencionalne” materijale (glina, sluz, zemlja, sjemenke) te se poziva da rukama oslikava, razmazuje i koristi materijale u skladu s ritmom i tokom glazbe.Nakon 10–15 minuta grupe zamjenjuju uloge. Grupa koja je slikala ima nekoliko minuta za pranje ruku, dok druga grupa dobiva novi, prazni papir. Aktivnost se zatim ponavlja na isti način kao i prethodno.
4. Reflecksija i evaluacija (10 min): Voditelj/ica sažima aktivnost i poziva grupu da promotre svoje dvije kreacije. Sudionici/e međusobno dijele kako im je bilo tijekom aktivnosti, što im se svidjelo ili nije svidjelo te kako se osjećaju.Umjetnički rad može se izrezati na manje dijelove i izložiti na zid, ili se može posaditi u zemlju na otvorenom, budući da su svi materijali prirodni, a sjemenke mogu proklijati i izrasti u biljke (ako postoji vrt i ako je pravo doba godine).

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kako vam je bilo na radionici?
  • Je li vam bilo teško stvarati glazbu i crtati rukama na temelju glazbe?
  • Koji dio vam se najviše svidio?

Za evaluaciju promatrajte angažiranost i raspoloženje sudionika/ca, način na koji reagiraju na zadatak te kako surađuju u grupama. Povratne informacije prikupljajte usmeno.

1. Uvod (10 min): Pripremite prostor i materijale. Objasnite svrhu aktivnosti (izražavanje, suradnja, inkluzija, sinestetsko iskustvo i istraživanje). Ako se sudionici/e ne poznaju, provedite igre upoznavanja i aktivnosti za međusobno povezivanje. Podijelite sudionike/ce u manje grupe.

          Navedite pravila:

• • Radite u manjim grupama.
  • Krećite se i crtajte u skladu s glazbom, neka vas zvuk vodi kroz pokret u stvaranju linija.
  • Suzdržite se od crtanja figurativnih motiva, već zamislite linije kao „pokret na papiru“, odnosno apstraktni crtež.
  • Za crtanje koristite samo nedominantnu ruku ili druge dijelove tijela.
  • Izbjegavajte hodanje po papiru. Po papiru možete hodati samo bosi i ako crtate nogama.

    U drugom dijelu:

• • Koristite priložene alate i predmete za sastavljanje „mehanizama za crtanje“.

2. Podijela materijala i demonstracija (5 min): Podijelite materijale. Demonstrirajte kako koristiti različite dijelove tijela (osim dominantne ruke) tako što ćete pričvrstiti pribor za crtanje na stopala, laktove, prste i slično, pomažući jedni drugima u manjim grupama.
3. Stvaranje crteža (barem 30 min): Sudionici/e zajednički stvaraju apstraktni crtež slijedeći postavljena pravila. Voditelj/ica postupno uvodi nove zadatke i varijacije. Ritam glazbe postepeno se mijenja kako bi utjecao na dinamiku kretanja i crtanja. U drugom dijelu uvodi se i demonstrira zadatak stvaranja „mehanizama za crtanje“.
4. Refleksija i evaluacija (15 min): Sudionici/e se poziva da promotre crtež koji predstavlja njihovo zajedničko umjetničko djelo. Dijele svoja razmišljanja i dojmove o procesu i rezultatu.
   

Rezultirajući eksperimentalni kolektivni umjetnički rad može se izložiti u zajedničkom prostoru gdje grupa provodi vrijeme zajedno ili u javnom prostoru. Alternativno, može se izrezati na manje dijelove i izložiti u tom obliku ili dati sudionicima/ama kao uspomenu i podsjetnik na iskustvo.

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kakve je osjećaje u vama potaknulo stvaranje crteža?
  • Koji je bio najteži dio i kako ste ga prevladali/e?
  • Što ste naučili/e o sebi i drugima kroz ovaj proces?

Za evaluaciju, promatrajte angažman sudionika i njihovu spremnost na dijeljenje, način na koji reagiraju na zadatak i kako surađuju u grupama. Prikupite povratne informacije usmeno ili putem kratke ankete.

1. Uvod (5 mins): Objasnite svrhu aktivnosti (plesna improvizacija, samoizražavanje, ljudska prava, odnos između pojedinca i društva).
2. Razbijanje leda (25 min): Ako se grupa sastaje prvi put ili se sastoji od miješanih sudionika/ca, započnite s uvodnom aktivnošću poput igre s imenima. Također je važno uključiti skeniranje tijela, vježbu uzemljavanja i zagrijavanje kako biste pomogli sudionicima/ama da se opuste i povežu sa svojim tijelima, podom, da dišu i otpuste brige. Također možete koristiti 1-2 uvodne aktivnosti iz dodatnog poglavlja na kraju priručnika, ovisno o vašim potrebama.
3. Vizualizacija i slobodno pisanje (30 min): Sudionike/ce se poziva da pronađu mjesto u sobi i udoban položaj (mogu sjediti, leći na pod, ali trebaju zauzeti opušten položaj tijela).
   Voditelj/ica zatim vodi vježbu vizualizacije kako bi zamislili, na primjer, ugodno mjesto u prirodi ili idealan grad/zajednicu/svijet, ovisno o temi ili pitanju (npr. „Kako bi izgledao svijet u kojem vlada jednakost/inkluzija/održivost?“).
   Sudionici/e vizualiziraju taj svijet koristeći sva osjetila u svojoj mašti i povezuju se s osjećajima („Kakav osjećaj u vama budi ovo mjesto/svijet? Koje teksture/boje/oblici vidite? Koji su zvukovi, mirisi pristuni?“).Zatim se pozivaju da se vrate u sadašnjost, ali s vizualizacijom na umu. Voditelj/ica dijeli papire i olovke te ih poziva se uključe u vježbu slobodnog pisanja, povezanog s njihovom vizualizacijom. To jest, mogu slobodno pisati svoj tijek misli bez previše brige o tome je li tekst koherentan ili strukturiran. Važno je da se pokušaju opustiti i zapisati svoje misli i osjećaje što slobodnije, bez osuđivanja, puštajući da tijek preuzme kontrolu. Mogu napisati što god im padne na pamet – kako se trenutno osjećaju, o čemu su razmišljali u vizualizaciji, kako je izgledao svijet koji su zamišljali, koje probleme vide povezane s temom/pitanjem u stvarnom svijetu u usporedbi sa zamišljenim svijetom ili bilo što što im je na umu. To bi trebalo trajati 10 do 15 minuta.
   Na kraju se od njih traži da zaokruže tri ključne riječi iz onoga što su napisali/e: imenicu, glagol i pridjev (ako je moguće). Dajte objašnjenje s primjerima da bude jasnije.
4. Plesna improvizacija (35 min): Sada sudionici/e dobivaju zadatak stvoriti mali improvizacijski ples na temelju svoje tri ključne riječi. Voditelj/ica započinje s laganim zagrijavanjem u krugu i postupno dopušta sudionicima/ama da uđu u vlastiti pokret. Njihove tri ključne riječi služe im kao vodič i inspiracija za pokret, dok se u pozadini spušta glazba.
   Sudionike/ce se potiče da istraže pokret i vježbaju improvizaciju dok ne usavrše malu koreografiju (npr. od 8 koraka/pokreta). Ovaj bi dio trebao trajati oko 10-15 minuta. Ako ostane vremena, polovica grupe može prikazati svoje koreografije izvodeći ih za drugu polovicu kao pred publikom i obrnuto.
   Nakon toga, grupa se okuplja u krugu kako bi podijelila kako su se osjećali/e, koje su bile ključne riječi i kako su ih preveli/e u pokret i ples.
5. Refleksija i evaluacija (15 min): Sudionici/e sjede u krugu i razmišljaju o tome kakva im je bila aktivnost, dijele svoje misli i raspravljaju.

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kakva vam je bila vježba?
  • Koji su se osjećaji pojavili tijekom vizualizacije?
  • Je li bilo teško prevesti riječi u pokret?
  • Mislite li da je takvo mjesto/zajednica/svijet moguć? Ako ne, zašto? Ako da, što bi se trebalo dogoditi da nas usmjeri prema toj viziji?

Za evaluaciju, promatrajte angažman i raspoloženje sudionika/ca, način na koji se kreću i što dijele u refleksiji/raspravi. Prikupite povratne informacije usmeno, putem kratke ankete ili uz asocijativne karte.

1. Uvod (5 min): Objasnite svrhu aktivnosti (istraživanje i stvaranje ritma zajedno).
2. Jednostavna ritmička igra (15min): Voditelj/ica potiče grupu da se prisjete ritmičkih igara koje su igrali kao djeca jedni s drugima, koristeći ruke za pljeskanje s drugim ljudima u parovima ili grupama. Voditelj/ica kreće prvi/a i pokazuje igru ​​s grupom, demonstrirajući s jednom ili više osoba. Ostatak grupe se potiče da formiraju vlastite parove ili manje grupe i slijede grupu voditelja/ice. Zatim se pozivaju volonteri/ke da podijele s grupom neku svoju ritmičku igru. Oni demonstriraju, a ostatak grupe slijedi. Po izboru: Voditelji/ce pokažu ritmičku igru ​​​​izvedenu u paru, a zatim potiču volontere da pokažu igre u sve većim i većim grupama, završavajući u velikom krugu.
3. Ritmički pokret (15min): Voditelj/ica objašnjava cilj vježbe – pratiti tuđe pokrete ritmom. Sudionici/e su podijeljeni/e u parove. Svaka osoba ima 5 minuta za kreatanje u određenom ritmu, a zadatak njihovog para je pratiti njihov pokret ritmom koji proizvode na način koji žele – rukama, predmetima, jednostavnim udaraljkama (ako su dostupne). Ritam treba pokušati što bolje uskladiti pokrete para. Zatim se uloge zamjenjuju. Ako su u pitanju osobe s oštećenjem vida, umjesto pokreta druga osoba može koristiti glas ili vlastiti ritam.
4. Ples u ritmu (35min): Grupa je podijeljena na pola. Prva skupina sjedi u krugu i razvija vlastiti ritmički koncert, koristeći svoje tijelo, predmete, pod ili instrumente. Voditelj/ica objašnjava da bi trebali improvizirati, ali i slušati jedni druge i pokušati zajedno istraživati. Druga skupina je publika i nakon nekog vremena voditelj ih potiče da ustanu i počnu plesati uz glazbu. Zatim grupe zamjenjuju uloge.
5. Refleksija i evaluacija (10 min): Sudionici/e sjede u krugu i razmijenjuju dojmove o tome kako im je bilo na aktivnosti.

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Kakvo vam je bilo ovo iskustvo?
  • Kako ste se osjećali/e stvarajući ritam? Je li vam bilo lako ili teško izvršavati zadatke?
  • Je li vas nešto iznenadilo? Koji je dio iskustva na vas ostavio najveći dojam?
  • Jeste li tijekom aktivnosti naučili/e nešto novo o sebi i drugima?

Za evaluaciju, promatrajte angažman i raspoloženje sudionika/ca, način na koji reagiraju na zadatak i kako surađuju u grupama. Prikupljajte povratne informacije usmeno, putem kratke ankete ili putem asocijativnih karti.

1. Uvod (5 min): Objasnite svrhu aktivnosti (istraživanje materijala i tekstura kroz zvuk, izrada jednostavnih instrumenata od recikliranih materijala, zajedničko stvaranje glazbe).
2. Zvuk tekstura (15 min): Na početku aktivnosti, sudionici se upoznaju sa značenjem i  različitim vrstama tekstura. Teksture se odnose na kvalitetu predmeta, percipiranu vidom ili dodirom. Voditelj/ica objašnjava razliku između vizualnih tekstura (kao što su raspored boja, intenziteti i kvalitete poteza kistom) i taktilnih ili površinskih tekstura (kako se nešto osjeća na dodir), raspravljajući o njihovim ulogama u umjetnosti, dizajnu i svakodnevnom životu. Sudionici/e zatim promatraju i istražuju različite materijale dodirom, opisujući njihove teksture pridjevima poput: glatko, meko, hrapavo, grubo ili staklasto. Nakon toga, pozvani/e su istražiti kako različite teksture mogu proizvesti različite zvukove i kako se ti zvukovi mogu koristiti za izražavanje različitih raspoloženja. Svaki/a sudionik/ca demonstrira zvuk vezan uz neku teksturu, a grupa raspravlja o korištenim materijalima, kako teksture utječu na nas i kako ih možemo kreativno koristiti.
3. Izraza recikliranih instrumenata (60 min): Sudionici/e su podijeljeni/e u manje grupe od po 3-4 osobe i zadatak im je izraditi jednostavne udaraljke koristeći različite teksture i reciklirane materijale. Dok svaki/a sudionik/ca izrađuje vlastiti instrument, surađuju i podržavaju jedni/e druge unutar svoje grupe. Voditelj/ica ih vodi kroz cijeli proces – od pronalaska ideje i dizajna do izrade i ukrašavanja – potičući kreativnost i timski rad.
4. Prezentacija i jam sesija (glazbena improvizacija) (60 min): U ovom dijelu aktivnosti, sudionici/e predstavljaju svoje instrumente i demonstriraju zvukove koje proizvode. Potiče ih se da podijele svoj kreativni proces – koje su materijale odabrali/e i zašto. Razmišljaju o korištenim materijalima, uočavajući razlike u zvuku na temelju teksture i načina sviranja instrumenta. Nakon prezentacija, cijela grupa istražuje svoj kolektivni zvuk i sudjeluje u jam sessionu, eksperimentirajući s ritmom i pokušavajući pronaći zajednički glazbeni izraz. Voditelj/ica snima sesiju kako bi uhvatio/la jedinstveni zvuk grupe.
5. Refleksija i evaluacija (10 min): Na kraju aktivnosti, grupa se okuplja u krugu kako bi podijelila svoja razmišljanja i refleksije. Voditelj/ica postavlja pitanja koja vode raspravu, a sudionike/ce se poziva da dignu ruke ako žele nešto podijeliti. Za kraj, voditelj/ica vodi završni krug u kojem svaki/a sudionik/ca sažima svoje iskustvo jednom riječju i/ili dijeli što je naučio/la iz aktivnosti. Sudionici/e mogu ponijeti svoje instrumente kući ili ih ostaviti za korištenje u budućim aktivnostima.

Neka pitanja za releksiju mogu biti:

• • Je li ovo bio zanimljiv način učenja o teksturama? Na koji način?
  • Što je bilo najzanimljivije?

Za evaluaciju, promatrajte angažman i raspoloženje sudionika/ca, način na koji reagiraju na zadatak i kako surađuju u grupama. Prikupljajte povratne informacije usmeno, putem kratke ankete ili putem asocijativnih karti.